Dobro došao putniče namjerniče! Napij se čiste Une sa njenog slapa i nadiši čistog zraka sa Ljutoča i pričaj svima o ovoj ljepoti!
Posveceno buducem odgovornom turisti
Ako tražiš senzacionalnan turizam, ne dolazi nam ovamo: ovdje nema velikih atrakcija, samo priroda i ljudi, ljudi i priroda. Može ti biti jako lijepo, toliko da poželiš da ne moraš otici, no moraš biti sposoban da se zaustaviš, sposoban da saslušaš. Cesto cak da slušaš tišinu. Jer našim ušima opijeniom pretjeranom svakodnevnom bukom, mnogim informacijama, pretjeranim stimulansima, pretjeranim svime, razgolicena jednostavnost života u malim provincijskim gradovima, u selima razbacanim po brdima, može doci kao šok.
Zato je neophodno, baš zato, da se zaustaviš. Da dišeš. Da isprazniš um. Da iznova otvoriš i oci i uši. Samo tada magija - koja ovdje uistinu postoji - može uci u njih. Suptilna i diskretna, ali vrlo mocna.
To je onaj dronjak života koga na "zapadu" više nema: sporost. Gdje ljudi, mada suoceni sa jadnom i sivom sadašnjošcu i neizvijesnom buducnošcu, nadu uvijek malo vremena da popricaju s tobom o životu, da popiju kafu, ispripovijedaju ti svoje price i saslušaju tvoje.
Siromašan luksuz, ali ukoliko ti se svidi, gotov si, više neceš moci bez njega.
A oko tebe, dok piješ tu kafu i razmjenjuješ par rijeci, u krv ti neosjetno ulazi neukrocena i još snažna i vitalna priroda.
Je li to smaragdna voda rijeke? Guste šume ispunjene tišinom, ovlaš dotaknute šacicom kuca okupljenih u selima? Zrak toliko cist da tvoje tijelo može doživjeti dezintoksikacijsku krizu koje necešp odmah biti svjestan, narocito ukoliko inace živiš u nekom velikom gradu? Ona bajna tišina? Gusta tama noci koja te okruži u nekom mjestu do kojeg ulicna rasvjeta ne doseže, ili je tu nikada nije ni bilo?
Ne znam, ni nakon tolikih godina nemam krajnjih odgovora, niti ih tražim: više volim caroliju, a carolija u sebi ima zasigurno mnisteriju. Mudri ljudi odbacuju pretenzije da uvijek sve objasne, i ostavljaju ih na pragu ovoga naizgled jednostavnog i razgolicenog, a zapravo tako bogatog svijeta. Zato kažem, ne dolazi ako namjeravaš ocajnicki i žustro trcati za ko zna kakvim ciljevima "produktivnosti slobodnog vremena": koliko posjecenih muzeja, koliko atrakcija, koliko predenih kilometara, koliko kulturnih dešavanja i odgledanih predstava.... Jer ovdje ceš naci tako malo da ti se ne isplati zarad toga dolaziti. Dodi da dišeš, da pogledaš oko sebe, slušaš, da isprazniš um. Da se okupaš u vodama Une: fizicki, ukoliko godišnje doba to dozvoljava, ili samo duhovno. Bit ce dovoljno.
Bosko Marjanovic
Laissez votre commentaire